Imao sam e90 sa 16 1986. kupio ga već rasturenog-klasika- provrtjeli ležajevi na radilici.(kupio novu za podosta para) .Imao još dva kasnije i puno ctx-a. Taj motor se nije mogao proizvoditi jer je bio preskup, sve što na njemu vrijedi i sad košta astronomski nije tomos već Italija (CEV, Domino,marzzochi, paioli, grimeca,sebac, alfa erre, ducati) i Austrija (elko). Jedino što je Tomos na njemu dobro napravio je auspuh, drugo je skalamerija prepuna ozbiljnih nedostataka- pucanje rame po sredini i varovima, povijanje nosača mašine, nestabilnost i savijanje zadnjeg kraja s poslijedičnim pucanjem zadnjeg blatobrana po sredini, kilavo ovješen rezervoar koji se klati, sic koji se klima i previše propada kad sjedneš, airbox s koga otpadnu poklopci u vožnji, nedostatak ležajeva na vilicama i klimanje prednjeg i zadnjeg kraja, nogare motora koje se klate,nosač nožica i nožice vozača gdje pukne vijak unutra i onda slijedi popravak švas aparatom, prtljažnik potpuno neupotrebljiv). Mašina -konstruirana za 49 ccm moped pa se kao posljedica sve raspada u njoj, najviše blokovi kod radilice i kod malog ležaja piramide, upotreba L karike koja se pokazala fatalnom za brdo zaribanih i uništenih cilindara, nedostatak dobro osmišljene flanđe auspuha za uništene navoje pa čak i cijele ispuhe na cilindru...Također i već tada ozbiljan nedostatak potrošnih dijelova poput pakni,o faru i žmigavcima da ne govorim , nemoguća misija kupiti... Da sam bio sretan kad sam se kao tinejdžer vozio, jesam. Da sam slinio kad bi prošla kakva talijanska 125 endurka tipa Tuarega, Elephanta,Arizona ili japanac kao DT jesam, jer je to bilo nedostižno. Nastavio s MZ etz 250 koji je isto sklepancija. Sve je to nostalgija. Tomos koji je dobar i pouzdan je bio i ostao APN .