žalosno ali istinito
http://www.index.hr/vijesti/clanak/globalizacija-ubila-i-slovensku-tvrtku-tomos-popularni-moped-odlazi-u-povijest/644860.aspxTVRTKA "Tomos industrija" iz Kopra, poznata još iz vremena bivše Jugoslavije po proizvodnji motocikala i izvanbrodskih motora, krajem listopada je otišla u likvidaciju, a 60 zaposlenih bit će preraspoređeno na druge poslove u okviru tvrtke "Hidria", u koju je Tomos uključen od 1998. godine.
Vijest je potvrdio direktor Marjan Kanduč, koji je istaknuo da će biti sačuvana robna marka Tomos koja će se nastojati i dalje razvijati, a zaposlenici su šokirani jer tvrde kako narudžbe i dalje dolaze.
Poduzeće Tomos, što je kratica za Tovarna Motornih koles Sežana (tvornica motornih bicikala Sežana), registrirano je 1954. godine u Sežani u okviru tadašnjih strateških napora da se industrijaliziraju krajevi koji su gravitirali prema Italiji. No, nekoliko mjeseci kasnije slovenska republička vlada donijela je odluku da se velika tvornica s tim imenom sagradi u Kopru, nakon što je bilo riješeno pitanje razgraničenja s Italijom, a zona B pripala Jugoslaviji.
Tvornicu je 1959. godine čak posjetio i tadašnji jugoslavenski predsjednik Tito. Na njezinom je prostoru nakon smanjivanja proizvodnje u 90-im godinama postavljen tehnološki park. U to je vrijeme Tomos imao ugovor o licenci s kompanijom Steyr-Daimler-Puch, a u 70-im i 80-im godinama posebno su popularni bili njegovi modeli Kolibri.
Zvuči nevjerojatno, ali Tomosa više nema
"Nevjerojatno mi zvuči ta činjenica – Tomos je propao. Ja sam naime u Kopar iz sela Kotle nedaleko Huma odnosno Roča stigao sa samo 16 godina i to na školovanje za mehaničara", priča za Novi List svoja sjećanja na moćni Tomos Silvo Prodan, danas umirovljenik koji je s iznimkom šestogodišnje pauze kad se okušao kao privatni poduzetnik, čitav radni vijek proveo u Tomosu. "Bila su to vremena kad se posao dobivalo odmah, tako da sam već 1957. godine počeo raditi u Tomosu. Tvornica se još gradila, svečano joj je otvorenje bilo 1959., a svatko tko je htio napredovati to je i mogao. Naravno značilo je to stalno usavršavanje i učenje ali zapreka neke druge vrste nije bilo", kaže Prodan.
"Imao vam je Tomos u moje vrijeme skoro tri tisuće zaposlenih radnika. Bili smo veliki, moćni, radilo se s punim kapacitetom, često i u tri smjene. No, sve kreće nizbrdo krajem osamdesetih. Po meni već se tada vidjelo da će po opstanak Tomosa biti velikih problema. Krajem devedestih nas najprije preuzima švicarski Aluswis pa kanadski Alucan, no nije išlo. Na kraju dolazi Hidrija, a kako sam se nalazio na radnom mjestu gdje više nisam nego jesam radio, sam sam zatražio da me se pošalje na biro gdje sad čekam umirovljenje", priča Nikola Šukalo.
Nastao kao odgovor socijalističke Jugoslavije kapitalističkoj Italiji, Tomos je sa samih granica trebao pokazivati kako i "južnoslavenskoslavensko društvo jednakosti" ima industrijsku snagu. Nažalost, konkurencija iz Japana i gobalizacija "ubile" su i taj san.