Evo da malo i ja napišem svoje iskustvo o "kinezima".
Imao sam ih oko 7 komada do sad.
4 komada su bila one 125ice sa 14/17 kotačima (KXD, Loncin, Orion)
1 je bio 150 koji je zapravo dosta mali ali mašina je skoro identična 250 po vanjskom pogledu
2 su bila 200/250 (200 je stariji iz 2005 bio, grozno je išao, 250 noviji Lifan relativno dobar)
PRVO i glavno, ja nikada za kineza ne bih dao preko 2000 kn, niti sam ikad dao, za ispod 2000 kn sam ih našao u jako pristojnom stanju, kupio od ljudi koji su nažalost išli iz ove zemlje pa se rješavali istih, ostatak je bila krama neispravna po par stotina kuna, koju bih složio ili jednostavno prodao u dijelove.
Te motore doživljavam ovako; Kupi si ih za jako malo novaca kada dođe prilika, tako da ti nije žao, zatim odi na Sljeme ili nešto slično tome i po livadama i ubijaj život u njemu maksimalno i radi šta te volja za zabavu, sve ono što ne bih htio raditi sa endurom od 7000 eura, e pa to RADI sa kinezom od 2000 kn, jer realno, boli te briga, i jednom se živi.
U jednom trenutku će se dogoditi nešto fascinantno, silovati češ ga i silovati, gnjaviti, dizati na zadnji, na prednji, skakat s njega, ma bacit ga u potok, s motikom ga gađat, i primjetiti ćeš da se ništa osim plastika nije promijenilo, ako je mašina prije toga bila u dobrom stanju, voziti će kao tenk i dalje, kao da ti želi pljunuti u facu i reći "NE, neću riknuti", i onda kada konačno dođe taj dan nakon što si ga mjesec dana ljetnih praznika silovao po "stunt parku" na Jarunu pa sve do brdovitih krajeva i kamene podloge, konačno će odlučiti odahnuti, i konačno će se dogoditi ona romantična priča gdje će ventili poljubiti klip, a klipnjača postati ljubomorna pa izaći iz "prostorije". U tom trenutku ga ponosno staviš na facebook marketplace i napišeš da treba novu mašinu i prodaš za 2 soma kuna.
I tako u krug dok ti ne dojadi kao meni pa si ne uzmeš Kawasaki ili nešto slično kao ja.
Ofkors, u garaži uz Kawasaki nije samo ATX, nego već jedan 125 kinez, tako da kad mi dođu oni dani u životu (čitaj cura te ostavi ili slično) da imam nešto u čemu mogu ubit boga i voziti preko one zadnje granice da se ispušem na motoru a ne nekome drugome u javnosti, obitelji.