Tomos Riders Forum

U ova 2-3 dana sam napravil prilično kilometara. Vozilo se svuda, vidlo se svašta, pa eto da podijelim to sa ekipom sa foruma.
Dan prvi - petak; 25.5.  Anri i ja dogovorili se da zarežemo malo do Pokupskog. Nismo bili dosta dugo tam (mislim da od zadnjeg kupanja u 8. mjesecu prošle godine). Našli smo se kod njega u V. Gorici i krenuli uobičajnom rutom prema dolje. Ovaj put smo napravili iznimku i promijenili malo rutu zbog radova na cesti u Maloj Buni. Izmjenjena trasa je vodila kroz mjesta Velika Buna i Barbarići Kravarski, te smo potom izbili ponovno na glavnu cestu neposredno prije Kravarskog. Za primjetit je da je cesta puno šodra i to baš u zavojima gdje je najopasnije. Zbog toga treba biti vrlo oprezan.
Dolaskom u Pokupsko, obskrbljujemo se zalihama pijače (neki i sladoledom ko malo dijete  ) i krećemo prema plaži na rijeci Kupi.
Kupa je za ovo vrijeme prilično visokog vodostaja, tak da nismo uspjeli doći do splava. Sat vremena priče i zafrkancije uz povremeno bacanje pogleda na poprsje krave muzare  (baš doslovno, al to već prelazi svačiju stvar ukusa!)
Krećemo prema doma, ali ne više istim putem. Vozimo kroz Lijeve Štefanke i sve do Pisarovine od kuda samo ravno dalje za Zagreb.












Dan drugi; danas; 27.5.  sad samo ja u glavnoj ulozi.
Današnje poslijepodne bilo je pretežno sunčano, a temperatura zraka taman! Da iskoristim to prije nadolazećeg napornog radnog tjedna, odlučil sam otići u Eko Selo Žumberak. Tamo sam bio, ne biste vjerovali, još u prošlom mileniju!
Od mene je to udaljeno svega 40-tak kilometara, a tek sam danas ponovno otišel tam.
Radi se o uređenom privatnom imanju u samom srcu Žumberačkog gorja u kanjonu rijeke/potok Bregane. Imanje obiluje pripitomljenim životinjama, a to je posebno interesantno za ove klince u gradovima - jer oni ih ne viđaju tak često. Tu ima konja, zečeva, koza itd. U sklopu toga nalazi se i restoran gdje se može nekaj pojest ak ste gladni. Za cijene ne znam točno kakve su, al evo orijentacijski: Coca-Cola = 12 kuna. Ne smijem alkohol kad vozim.
Do tamo se dolazi cestom ZG - Bregana, a dalje se nastavlja put uz samu granicu sa Slovenijom. Kad se prođe mjesto Grdanjci, sa lijeve strane ceste se nalazi Eko Park "Divlje Vode" i odvojak koji dalje vodi ka Eko Selu. Cesta zadnjih cca 5 kilometri nije asfaltirana, ali je dobro utaban makadam bez puno graba.
Tko nije bio tam, neka svakak otiđe - preporučam!

Ako bude prilike da dođete gore kod nas, vrlo rado vas odpeljamo Damir i ja kamo god poželite. 

Danas je odrađen jedan đir po Hrvatskom zagorju od cca 150 kilometri, čisto za uhodavanje novog ELKAČA.
Ovak ugrubo: Gornja Bistra, Oroslavje, Bedekovčina, Mače, Sutinske toplice, Mihovljan, Radoboj, Sv. Križ Začretje, Zabok i ZG.
Moram se pohvalit da me murja haltala u samom centru Zaboka. Već sam mislil da bude nekih problema, jer je motor na velku tablu, a u papirima 49 ccm itd.....ALI sve je legalno i po zakonu.

Slikama vas vodim po centru Sv. Križa Začretja - rodnog mjesta moga djeda.

Kuća moga djeda, prabake i pradjeda.




Centar.


Crkva Uzvišenje Svetog Križa.




Stari dvorac - Jankovdvor.


Osnovna škola gdje je moj tata krenuo u 1. razred daleke 1967. godine.

jako lepo zgledeči đir,po zagorju navek ima lepih stvari za videti,samo nastavi sa lepim đirevima

Hehe....da, godine stvarno lete brzo.

Ovo ti je Gorane super ideja. Znam da postoje slike kuće, ali za centar i okolicu nisam baš ziher. Kad nađem stavim.

Damir i ja nemamo nikak mira, pa stalno plovimo na motorima.
Jučer poslijepodne zove Damir da odemo pogledat nekog BT-a bez papira za 100 eurića u okolici Sv. Ivana Zeline.
Našli smo se na Slavonskoj za skretanje prema Sesvetama i dalje nastavili zajedno. Do Zeline smo išli cestom koja inače vodi prema Varaždinu. Kraj je zbilja lijepi. Cijelo vrijeme si okružen nepreglednim poljima plodnih vinograda, a uz cestu svako malo stoji tabla o vinskim cestama pozivajući goste na dobru kapljicu.
6. mjesec mi je jedan od dražih za vožnju po mome kraju, jer su sada lipe u punom cvatu, a njihov intenzivan i primamljiv miris osvaja u sekundi.

Dolazimo u nekakvu selendru, blizu mjesta Komin; i nalazimo tog klinca kaj prodaje BT-a. Mislim da vam je nakon ovog       sve jasno u kakvom je to stanju za toliko love.

Ostalo je slobodnog vremena i viška benzina u tanku, te nismo znali kud bi mogli. Pošto nikad nismo obišli Križevački kraj, odlučili smo krenut u tom smjeru. Do Križevaca vodi lokalna cesta osrednje kvalitete u dužini od 22 kilometra. Taj kraj je tradicionalno okrenut stočarstvu i zato skoro svaka kuća uz cestu ima štalu. Jedino kaj mi se na toj cesti nije svidjelo je odvratan smrad kojeg, naravno, ne nedostaje, a po zraku non-stop lete nekakve bube. Tko je iz tog kraja on je naviknut, pa njemu valjda ne bude smetalo.
Dolaskom u Križevce ostajemo ugodno iznenađeni. Nismo niti znali da se u gradu održava VELIKO KRIŽEVAČKO SPRAVIŠĆE. Centar grada je bio pun ljudi. Ulicama grada su vozile kočije umjesto automobila, održavale su se razne izložbe vezane za život ovog kraja, a nije nedostajalo dobrog jela i pića.
Što je nama dvojici zapelo za oko su naravno dobri komadi u crnim tajcama!!
Malo po malo pao je mrak i brzo su već bila 22 sata. Vrijeme je za polazak prema Zagrebu, ali sada u smjeru Vrbovca. U Vrbovcu smo skrenuli prema Zelini da izbjegnemo lošu cestu Dugo Selo - Zagreb.
Rastali smo se na istom mjestu gdje smo se i našli i dalje svatko svojim putem umorni i pod dojmom.

Slike sa fešte u Križevcima.

Na tome sam se ja u subotu vozil,pogle u temu druzenje na placu