S jučerašnjim danom su potučeni apsolutno svi rekordi kaj se tiće mene i mojeg motora (ali vjerujem da se ovo može odnositi i općenito
) Dalje od ovoga više ne ide, barem kaj se tiće jednodnevnog đira (čitaj popodnevnog!).
Jučerašnji dan je počeo kao pravi srpanjski - vedro, vruće, ma ko stvoreno za pravi ljetni đir. Nije dugo trebalo razmišljat, kad eto pada mi na pamet Austrija, Graz.
Znam da motoru treba malo poštelat platine jer je imal neke sitne mušice dan prije. Sve je to riješeno jednim blagim udarcem po platinama. Nakon toga probni đir po kvartu, sve je za 5, motor ide ko blesav i u 11 i 30 više ništa nije moglo odgoditi zacrtani đir.
Prije puta u ZG mijenjam nešto kuna u eure, jer će naravno trebat za benzin gore i za klopu, pijaču.
Put do Maribora je identičan onom iz 11. mjeseca prošle godine (pisao sam ovdje). Dalje od Maribora treba lokalnom cestom do Šentilja i pri tome izbjegavat brze ceste. Zbog toga se ide prečecem preko mjesta Doljnja Počehova i Pesnica. U Šentilju, pred samim ulaskom u Austriju, sam tankirao 5 litara tak da izdrži do Graza i ponovno do Šentilja. Tak sam izbjegao benzinske u Austriji jer imaju ipak nešto više cijene naftnih derivata.
Nakon benzinske, do Austrije je svega jedan kilometar.
Slikanje na ulasku u Austriju.
Od ulaska u Austriju, prvo mjesto je Spielfeld. Cesta je jako dobra i široka, promet je bio slab iako sam prolazio u vrijeme kad se ljudi već vraćaju s posla. To je najvjerojatnije zbog vremena godišnjih odmora.
Vozeći cestom prema Grazu slijede mjesta poput Vogau, Leibnitz, Wildon (tu je murja bila i snimala brzinu). Od Austrijsko/Slovenske granice do Graza je 50 kilometara i isto tolko minuta vožnje zbog raznih ograničenja brzine, te tu i tamo kojeg traktora koji stvori manju kolonu.
Odmah po dolasku u Graz naravno slikanje da se ovjekovječi zauvijek da je netko bio s Tomosom iz Zagreba tamo.
Nakon slikanja odmah do moto dućana Louis koji je od ove table udaljen točno kilometar. Fala Bogu da imaju prodavačice koje znaju Hrvatski. Inače svi u dućanu su jako susretljivi i od pomoći i to im je jedan veliki PLUS od mene!
Poslije Louisa još malo do centra prošetat, popit cugu i pojest jedan sladoled.
Po Grazu inače ima jako puno mlade ekipe (i cura!!) koja se pegla na skuterčićima i sve nešto moderno i šminkerski. No jučer su i oni imali priliku upoznat se kak je to kad vas pošteno odere E90 u trenutku kad se upali zeleno na semaforu. Malo su se nagutali dima i mirisa dvotaktola (jebiga, fine guzice su navikle na full sintetiku
), al bože moj.
Inače jako se lijepo vozikat po Grazu, a posebnu draž daje akustika od zgrada u centru .... ufff pa kad još rastegneš devu prva, druga, treća; sve grmi sa strane .... joj za naježit se!
Vožnja od Louisa prema centru.
U centru Graza na Jakominiplatz-u.
I za kraj; put do Graza i natrag je trajao oko 7 sati čiste vožnje i ima nešto sitno preko 400 kilometara. Zbog toga je ovaj đir apsolutni rekorder po svim stavkama i pitanje dal će se ikad ponovit više, barem s ovim motorom.