Danas smo Damir i ja ponovno posjetili varaždinski ogranak Tomos riders kluba.
Naš put je počel tak da smo se Damir i ja našli oko pola 12 ispred West Gate-a (Zaprešić) i krenuli na dugu turneju našim motorima. Vrijeme na početku nije bilo baš "raspoloženo". Navukli su se sivi oblaci i sve je izgledalo da će pasti kiša i pokvariti naš današnji plan.
Ne obazirajući se na vrijeme, put smo nastavili....
Kak sam navel jučer prošli smo kroz Oroslavje i nastavili voziti kroz zagorska sela paralelno sa autocestom A3. Sve tako do Krapine koja je bila naša prva zaustavna postaja. Tamo stajemo kod Konzuma, jer netko ne bude imal mlijeka kad dojde kasno navečer doma. Miiiijjjjauuuuu.....pogađate to je naš mačak Anri.
Stanka od kojih 10 minuta i pičimo dalje lokalnom cestom prema graničnom prijelazu Macelj. Cesta je uglavnom dobra, samo tu i tam malo šodra ostalog od zime. Vozimo se kroz gustu šumu, a samo tu i tamo prođemo kroz neko maleno naselje gdje je glavna djelatnost vezana za šumu. To jasno daju do znanja poslagana drva uz cestu spremna za preradu i ogrijev.
Nakon pola sata vožnje od Krapine stižemo do dvorca Trakošćan. To je svima dobro poznat dvorac kojeg su mnogi posjetili sa osnovnom školom. Baš poput mene koji sam tamo zadnji put bio prije 15 godina u 2. razredu osnovne škole.
Do dvorca se nismo penjali, nego smo samo prošetali perivojem oko jezera.
Malo slikanja....i krećemo dalje. Jbg. moramo hvatat ritam da stignemo sve kak smo isplanirali.
Vožnjom kroz Bednju dolazimo do Lepoglave i od tamo glavnom cestom dalje do Ivanca.
Ondje nas je ugodno dočekal Geco (Tomica) koji nas je poslužil raznim specijalitetima svojega kraja tako da nismo ostali niti gladni niti žedni. Uz dobro društvo razgovor se protegnul i trebalo je ići dalje. Puna želuca, sada u društvu Gece, vozimo prema Varaždinu gdje nas čeka Matek. 20 minuta vožnje i stižemo ko naručeni, jer....Matek nas je ugodno iznenadil roštiljem.
Tamo je bio i Mjovan (Valentino) koji je došel iskazati dobrodošlicu putnicima namjernicima.
Bil bi veliki greh pustiti da se roštilj ohladi, pa smo se svi bacili na gozbu. Matek još jednom, roštilj je bil BOMBA!!
Puni kalorija i energije nismo znali kaj sljedeće. I tako je došla jedna ideja...."divljanje na cjevastim ramam po Matekovoj ulici"
Tu su bili testovi ubrzanja, kočenja i jedna dodatna kategorija - Pokaži Što Znaš hhhh!!!
Sve je to zabilježeno videom.
Motori se još nisu ni prav ohladili....a mi već vozimo dalje po ulicama Varaždina prema Dravi i jezeru. Moram napomenuti da je na jezeru takav dojam ko da ste na moru, jer je puhal jaki jugozapadnjak koji stvara valove i valovitost je bila od 2-3 (ovi s mora znat će ovu skalu
). Jedino šta fali je onaj miris soli u zraku, pa je osjećaj malo čudan.
Slikanje motora na jezeru uz zalazak Sunca na horizontu...jednostavno neprocijenjivo.
Vozimo doma prema Mateku uz obavezno zustavljanje kod Bojana u Bartolovcu. Pokazal nam je novi motor - Automatic koji prede kak pucica; kak bi Matek rekel hehehe
Malo smo popričali i nažalost morali ići dalje. Mrak samo što nije pao.
Stižemo u Varaždin, tankiranje motora, pakiranje i polazak za Zagreb. Put je vodil prek Novog Marofa, Zeline i Sesveta. Poslije je u ZG svatko otišel svojim putem.
Još jednom bilo je super i fala na gostoprimstvu svima vama, a sad je red da vi posjetite na u Zagrebu i obavezno na motorima.
Tu su i naravno današnje slike: