Subota je bila rezervirana za obilazak spomen obilježja, za posjet crkvi Ivana Kapistrana i vinskih podruma u Iloku, stajanje na seoskom domaćinstvu Kapetanova kuća u Šarengradu...
Ranojutarnja magla koja se polegla po slavonskoj ravnici i sramežljivo popuštala suncu da prostre svoje zrake na nepregledna polja pratila nas je putem do križa u Vukovaru, simbola stradanja i slobode, gdje smo za sve duše zapalili svijeće.
Nekoliko minuta kasnije već smo bilo kod Vodotornja, glavnog orijentira za granatiranje grada, koji iako sav izbušen, odoljeva svim vremenskim prilikama i neprilikama.
Opet pravac istok do Memorijalnog groblja i Ovčare, svijeće, molitva i tišina.
Tišina u glasu, tišina u duši, svjetlost svijeće u rukama..............
Tužan osjećaj.
Ilok. Grad na samom kraju ili početku Hrvatske, okružen bedemima iz tko zna kojih ratova, star i ponosit, crkva i naravno poznati Iločki podrumi.
Netrebam niti reći da smo s guštom ostali dulje vrijeme uz Traminac i Frankovku.
Kapetanova kuća, seoski turizam u povojima, u mjestašcu sa nepunih 1000 stanovnika, lokal koji je većinom napravljen od naplavina koje je Dunav donio.
Gazda Krešo, ljudina od 100+ kila, sa jednako velikim srcem, druženje uz peku i otvoreni kamin----neprocjenjivo.
Sunce se polako bliži zalasku, a mi moramo pred prijatelje koji nam dolaze iz Bihača.
Karavana bikera kakva do sad još nije viđena na ovim prostorima, popunila je prostor pred bolnicom, nakon komemoracije krećemo do Coyota gdje je organiziran grah i druženje.
Konačno se srećemo sa Mk Stara Karabaja, piva, grah, piva......'ajmo polako do Jarmine gdje ćemo nastaviti sa prepričavanjem događaja iz bliske i daleke prošlosti, a onda na počinak.