Tomos Riders Forum

Malo mi je usporena "proizvodnja", no jbg, treba "odraditi" godišnji...



Ohrid, prekrasan grad, ne isplati se previše opisivati, tko je bio zna, tko nije, neka ga posjeti.
Iako je Ohrid makedonski "Dubrovnik", odnosno sve cijene su primjetno skuplje nego u ostatku Makedonije, još uvijek je prihvatljiv

za naš džep, npr kuhani obrok s prilogom kod Neima 20-i nešto kn, piva oko 10-ak i sl...

Evo malo slika iz Ohrida, iz samog grada kao i iz tvrđave iznad

































U Ohridu Danko predlaže, da se ne vraćamo prema početnom planu na Elbasan, nego da krenemo na jug, na Korce, pa do Sarande, s jednim dijelom prolaska kroz Grčku (ruta nešto oko 390 km). Meni i Nini se baš i ne da, dosta je kilometara ceste koju ne znamo kakva je, a vidjeli smo da albanske ceste znaju umoriti,a i mi bi radije vidjeli stari grad Berat umjesto Sarande, a kratki smo sa vremenom i ne želimo "presing" sa krajnjeg juga Albanije (a ostaje nam još prema planu povratak preko sjeveroistočne CG preko Gusinja, Plava, Kolašina i Durmitora... znači jako spora cesta i dio makadama opet po Prokletijama...), tako da je dogovor da sutradan u jutro Željka, Danko i Lolo idu prema Sarandi, a mi preko Elbasana, pa onad na jugoistik na Berat, pa povratak na Drač, i nađemo se u Skadru za dva dana, gdje ćemo mi, budući da stižemo ranije (ako sve bude po planu), naći i smješta za sve i poslati im SMS s koordinatima mjesta smještaja (tako je i bilo)
Drugi dan u jutro oni kreću iz Ohrida oko 8 prema Korce-u a nas dvoje oko 9 prema Elbasanu i dalje prema Beratu...

Znači ujutro pokret, opet prema Albaniji

Ovako nije teško zamijeniti Ohridsko jezero s morem




Željeznički vijadukt negdje na pol puta Ohrid-Elbasan





Dolazak u Elbasan, ne zaobilazimo ga, već ulazimo unutra napraviti pauza za kavu














Put do Elbasan je za čas, dosta dobar i širok, možeš stalno držati tempo od prosječnih cca 80 km/h (usporiš kroz naselja, no zato vani može i preko 100-120, policija kao da nas i ne vidi :) )

Bila je jos jedna par sto metara dalje, ujedno i servis, bilo pred njom nekoliko Tomosa svakakvih godista i stanja, cak i vanbrodskih, samo nazalost tad bio u prolazu a nisam imao ni fotic ni mob da napravim "pecat" :(
Bude drugi put

Samo " tusi " ovo super.....

Hehe, pa nije baš hard, no ova dionica Theth i nazad baš i nije za ništa nego za motor s naglašenim enduro sposobnostima, pogotovo natovaren.
Ostatak bi se vjerojatno dao proći i sa tvojim "prdekalom" doduše sa velikim oprezom i negdje jako polako, jer kako rekoh ništa neobično da na sporednijim cestama (a čak i nekim glavnim) jednom iza zavoja naiđeš na makadam s rupčagama, odron i slično, kao i to da se dobra široka cesta najednom pretvori u uski putić sa mješavinom asfalta i makadama. Npr tako kod Peshkopija je bila dionica asfalta gdje ni sa endurom ne možeš voziti više od 30-40-setak, jer je pun dubokih udarnih rupa, moraš voziti slalom, 3 put bolje bi bilo da je makadam  , ili  kad se svi vuku po širokom makadamu 30-ak kmh a ti laganini ih zaobilaziš sa 70-80 

Uglavnom neki viši motor sa 21" naprijed je svakako preporuka, a R-ovi, čoperi i ini nemaju tražiti što na ovakvom putu (imaju oni i dobre ceste, no tamo nema takvih zanimljivosti, klasika kao i kod nas ili na zapadu) Kako sam već odavno rekao najzanimljiviji i najljepši dijelovi ove naše zemaljske kugle se uvijek nalaze baš iza loših cesta   

Put - pa bilo je ponekad naporno, no to je onaj slatki umor sa osmjehom od uha do uha, zaspeš s njim kao klada, i  budiš se s njim u jutro   

Već rekoh - bez muke nema nauke, ako nešto želiš, treba se za to i potruditi, takvo što ne možeš očekivati servirano na pladnju 

Zadnjih dana ne znam gdje mi je dupe gdje glava...

Tako da danas samo malo...

Jedna slikica usput od Berata do Lushnja, okolo su sve maslinici




Od Lushnja na dalje sve do Drača brza cesta sa dva traka u svakom smijeru. Zanimljivo je da nije ograđena, tako da se ne začudite kad iz polja poljskim putem na cestu izađe motokultivator sa prikolicom punom sijena :D
Isto tako nije iznenađenje kad se brza cesta najednom prekine, par sto metara makadama (radovi, ali nema nikakvog znaka prije) i opet se dalje nastavlja brza cesta.
Približavamo se Draču, većnekih 15-ak km prije njega počinju velike zgrade (uglavnom apartmani, restorani i sl.) itako sve do samog centra. Dolazimo do centra, ali se okrećemo i vraćamo u predgrađe (zove se Golem) i tu nalazimo odmah kod prvog stajanja sobe po 10 €.
Inače uz cijelu glasovitu pješčanu plažu (15 km) su zgrade i apartmani, totalno masovni turizam, sigurno odokativno mogu primiti bar 100.000 turista. Ali kampa nema ni za lijeka, doduše smještaj je jeftin, tako da se možda i ne isplati kampirati i da smo ga našli.
Nabacili smo lagani kupanjac, more je pretoplo, valovi i plićak da moraš otići bar 50 m od obale da bude dubina preko glave.

Hehe, dečec naj se brinuti  , na takvom putu piva svaka cca 3 sata na 30+ °C u full opremi i albanske ceste, iznojiš 67 puta 
U prosjeku usput na jednu pivu popije se bar još jedna litra soka ili vode  pa neću valjda sok slikati 
Navečer prije spavanja bude tek prava degustacija uz klopu, a da i crnogorci i albanci i makedonci imaju bolju pivu od nas - imaju 

Moj favorit - albansko Korca pivo 

Skopsko pivo, totalno drugačije od svih do sad u životu probanih, neobično, no dobro

Ajd da i ovo završim, da nebude poput indijske sapunice 

Znači ujutro se budimo, ali vrijeme ne obećava, i na kraju ipak odlučujemo da krenemo prema granici sa CG (Hani Hotit), do tamo nas pere konstantan pljusak čim smo se makli iz Skadra.
Samo dvije slikice prije izlaska iz predgrađa Skadra, poslije počinje kiša.






Dolazimo do križanja gdje se odvaja cesta preko Prokletija za Gusinje, no cesta se vidi samo do prvih cca 500 metara visine, poslije su iznad cijele Prokletije u oblacima, tako da definitivno odustajemo, biti će razlog za drugi put   

Lolo staje na benzinskoj 500 metara prije granice nešto kupiti,izlazi i maše da nastavimo, ja idem prvi na granicu, prolazim albansku, dolazim na CG, a njih nigdje iza nas...
Prođem i CG granicu, stanem iza i čekamo 20 min, nema ih, pošaljem SMS Danku  što je bilo, on vraća da Lolo ne može upaliti BMW-a (ostali tamo na benzinskoj), i da mi samo nastavimo dalje doma, prešli smo obje granice, a svejedno im ne možemo ničim pomoći.
Tako da nastavljamo dalje, Podgorica, Nikšić, Plužine, Foča, i nalazimo prenoćište negdje prije Sarajeva, malo selo, izvana neka pomalo ruševna kuća na kojoj se vide još tragovi rata, ali ima oznaku SOBE, no unutra iznenađenje, sve uredno, čisto, uređeno skromno, ali sa puno truda i dobrog ukusa. Cijena 15 KM po osobi, super.
Maznuli ćevape i pivu u birtiji omad pored, i odmor, sutra nastavljamo dalje na Zenicu, Doboj, Brod i preko Krndije doma :D

Eto, ova zadnja dva dana nema baš fotki, padala je kiša skoro cijelo vrijeme, tako da tek nešto malo usput,
Poslije granice u CG






negdje iznad Nikšića





Tankanje u Plužinama










I pogled s terase, u mjestu gdje smo prenoćili (negdje između Trnova i Sarajeva)






Ukupno pređeno 2.586 km, potrošeno 126,5 litara goriva (čuvao račune i zapisivao- koji pacijent )

Uglavnom Albanija prekrasna, ljudi iznimno ok, ne žalim za ničim, osim što nismo mogli ostati tamo bar još toliko :(

*Poslije se sam se čuo sa ostatkom ekipe, nakon par sati sušenja u AL, su uspjeli upaliti BMW, nekako se prevesti preko CG, ali opet krepao na granici CG i BIH i nikako više upaliti, nizbrdo i šlepajući se spustili do Trebinja, tad Lolo nazove frenda iz Dubrovnika, koji je došao po njega i motor tu večer s kombijem, odvezao u DU, i tamo su drugi dan uspjeli nekako osposobiti ga (elektronika, pumpa goriva i sustav ubrizgavanja), tako da je ipak treći dan nastavio motorom prema ZG


Od mene "Do slušanja" iduće sezone serije, do tad ostanite uz male ekrane i nikako ne pokušavajte ovo doma (već put pod noge, a izlike ostavite doma       )

Ajd evo malo i sa domaćeg terena, Lička Plješivica (doro, biti ću iskren, nije baš 100% domaći, pola je u BiH)

Lika kao na dlanu







Pogled na Bihać i okolicu





Bivša JNA vojna baza (skoro ista kao na Panosu)





Može se gore popiti i mrzla pijača 











Još malo sa Plješivice















Pa malo pogleda na piste bivšeg aerodroma Željava (tko ne zna što je to, neka malo progugla  )




Pa pogled na Malu Plješevicu



Inače, da bi se došlo do gore, mora se napraviti ilegalni granični prijelaz u BiH  jer sad već zapuštena makadamska cesta do gore jednim djelom prolazi kroz BiH, a i sam vrh je granica "po pola", odnosno malo u HR malo u BiH, tako da možeš popiti jedno piće u dvije države  no nema nikakvih problema što se tiče policije