Dolazimo u Bjajram Curry, (usput smo naišli na jednu benzinsku ali ne radi) stajemo natankati, uspjevam natočiti čak 14 l na 245 pređenih kilometara.
Taman kad sam završio tankiranj, vidim Lolu kako se "bori " s BMW-om - puknula mu nožica (odnosno var koji drži nosač nožice na rami, i odvalio komadić cijevi rame
)
Jbg, "BMW" s Rotaxom - Made In Italy
Pitamo na benziskoj jel ima tko da mu to može povariti, kaže ovaj "no problem", zove na mobitel i dolazi tip (u mercedesu :) ) i kaže da idemo za njim.
Dolazimo do radionice, dvojica se već zavukla pod motor, gledaju, spremaju CO2, Lolo kaže jel treba odspojiti akumulator, oni kažu "akumulator no problem" i već privaruju nožicu...
Čak i var posprejaju bojom, sve gotovo za 15-ak min. Lolo pokušava upaliti - neće i neće. A u k.... možda riknuo CDI...
Nakon kopanja, resetiranja i čega sve ne i dalje ne pali...
Sjetimo se prekidača nožice - isti se raspao, i nije kao na svim "normalnim" motorima tipkalo sa dvije žice, već izgleda kao grebenasta zakretna klopka sa tri žice i kliznim oprugama, koje su negdje popadale... komplicirano za bezveze... Čega nema - ne može se pokvariti
Hvatamo se multimetra (nađenog negdje u radionici) i uspijevamo jedva pronaći koje dvije žice treba spojiti da se prebrikaju.
I na kraju uspjeh, BMW pali. Dan je paklen, vruće poslijepodne, prvo pravac neka birtija inače ćemo dehidrirati, dan je jedan od najpaklenijih na putu
Već je 4 sata poslijepodne kad krećemo iz Bajram Currya natrag prema Fierzi (povratak na planiranu rutu prema Kukesu) , stajemo još za slikanje kraj jednog spomenika.
Te jedan Viseći most (nažalost ne može se preko njega motorom, nedostaje dio prije uspona na dio mosta)
Navigacije pokazuju još oko 100 km do Kukesa, ma to je kikiriki, asfaltna cesta, tamo smo za 2 sata max... ali mahuna...
Do brane u Fierzi dobra cesta, tad počinju serpentine, popeli se na brdo iznad brane.
Očekujemo laganini cestu do Kukesa, no kako rekoh - mahuna
Trebalo nam je oko 4 sata ovom cestom, cesta je prekrasna za rekreacijsku vožnju, ali ako si već umoran, baš i nije, penješ se da bi se spuštao i obrnuto, zaobilaziš kotline, i za pola sata vožnje opet vidiš cestu na kojoj si bio prije pola sata, i to cca 200-300 m zračne udaljenosti (kako kaže Danko možeš kamenom dobaciti do nje). Prednje zlatne EBC kočione pločice mi prosvirale i pjevaju kao da vozim FAP-a
Zavoja nebrojeno, i to onih oštrih, odavno nisam vozio po zavoju na asfaltu koji moraš prolaziti u prvoj... ravnica od 50-100 metara (i to uzbrdo ili nizbrdo) i iza toga zavoj, za koji ne znaš jel ga možeš proći sa 50 ili max 10 na sat, ako koga zanima neka pogleda tu dionicu na Google maps, ali pri većem zoomu :D
Uglavnom odužilo se tih 100 km i nismo baš previše slikali, no na toj relaciji smo sreli svega tri auta, nekoliko odrona, par puta po par stotina metara makadama...
Dolazimo u Kukes već poslije 8, tražimo pod hitno smještaj, prvi hotel 35 € po osobi -too much, usput našli nekog klinca sa jako dobrim Engleskim, upućuje nas u Hotel Tirana, noćenje 10€ po osobi - prodano!
Na kraju taj klinjo je valjda sin vlasnika hotela, jer nam on daje daje ključeve soba
...
