Pao dogovor za prošlu subotu da nabacimo jedan istraživački đir po Bilogori, Zapadnom Papuku i Papuku. Cilj Jankovac, ali sasvim „drugačijim“ putem
Ekipa „inter regionalana“ – Šibenik, Zagreb, Virovitica, Bizovac i Vinkovci.
Dečki iz Zagreba i šibenika došli u petak predvečer do mene, pao roštilj kod mene u vikendici, dečki ostali tu prespavati…
Ujutro u 8 pokret, do kafića, gdje se trebamo naći s ekipom s istoka.
Oko pola 9 dolaz i oni, pije se kavica i spremamo za start.
Prva ruta od VT do Đulovca, lijep šumski makadam, samo nekoliko rampi, koje smo uspjeli nekako zaobići.
Nakon toga, od Đulovca gore u Zapadni Papuk, imamo sreće, šumari rade, pa su rampe dignute, neke od njih bi bile vrlo teške za zaobići. Mala pauza ispod Crnog Vrha, na nekih 700-tinjak metara nadmorske visine
Na jedno dijelu cesta više nije baš idealna
Ovdje smo ipak odustali i nastavili drugim, ipak boljim alternativnim pravcem
Negdje između Đulovca i Voćina nailazimo na stari partizanski spomenik, sudeći po vijencu netko je tu skoro i bio
Tu u blizini, je i malo odmorište gdje je pao lagani predah.
Nastavljamo dalje, treba preći Zapadni Papuk da se spustimo do Voćina.
Tu se već vidi da tom cestom već jaaako dugo nitko nije išao, cesta je još uvijek prilično dobra, no priroda radi svoje. Zanimljivo, voda je isprala podlogu ceste, i ova se jednostavno cijela slegla za oko pola metra
Uspjeli smo zaobići sastrane kroz kanal.
Nastavljamo dalje, i nekako se uspijemo dokopati Voćina, gdje pred trgovinom pada Radler, Pivica ili sok, kako već tko želi
Neki su si malo i izravnali leđa
Nastavak dalje prema Papuku.
Idemo prema spomeniku partizanskoj bolnici u Gudonogama.
Kako piše na spomeniku, bolnica je radila, od početka do kraja rata i nikad nije bila otkrivena od strane neprijatelja, što se ni ne čudim jer je stvarno u jednom klancu bogu iza nogu.
Nastavljamo još malo, gdje u šumi pada piknik – mladi luk, rajčice, sir, naresci, paštete, burek i ostale pokretne „delikatese“
Tu dalje počinje zaštićeno područje tzv Sekulinačke prašume, koje je još uvijek dio netaknute prirode, stoga je nećemo ni mi uništavati, a i putovi dalje su prohodni samo pješice
Stoga se vraćamo prema Slatinskom Drenovcu, odakle vodi glavni makadamski put prema Jankovcu i Velikoj. No to nije zanimljivo, treba se popeti na vrh papuka alternativnim putevima. Putevi su začudo u prilično dobrom dobrom stanju, mada je vidljivo da jako dugo niko nije išao tuda, samo poneka zahrđala konzerva ukazuje da je netko tuda prolazio poslije Kolumbovog otrkrića Amerike
Uspjevamo se popeti u blizinu vrha Papuka, ali nažalost na najvišem vrhu je vojni radar, pa se ne može do njega, stoga, idemo prema glavnom makadamu, i spuštamo se na Jankovac, gdje stižemo oko 16 sati, tu pada lagana, okrijepa i odmor. Nakon toga, spuštanje u Drenoavac i rastanak ekipa, istočna ekipa ide prema Čačincima i dalje, a mi nazad u VT
Cijala ruta VT-Jankovac-VT oko 200 km , od čega je oko 130 po makadamu i šumskim putevima.
Eto, kad pored toliko divnih asfaltnih putova, mi se moramo se mučiti, blatiti i prašinariti