Došlo je lito, dobilo se dva tjedna godišnjeg i kako ih najbolje iskotistiti- naravno vožnjom Tomosom po Dugom Otoku. Mi iz Zadra do Dugog Otoka možemo pljunuti i ma koliko puta već bili tamo, lako je uvjek nešto novo otkriti. Dugi Otok je još pomalo divlji, nema sindrom južnih otoka što znači da ne vrvi turistima i da je i cijenama prihvatljiviji.
Plan puta je trajektom do Brbinja, a onda prema Velom Ratu i punti, usput u kojoj uvalici se okupati, a kad nam dosadi lagano okrenuti timun i put Sali, Telaščice i Kornata.
Budući da nisam predstavio svog Tomosa ranije učinit ću to ovoga puta. To je APN6s 2001. godište, pod kapom je setup od pente, karburator bing 18. Kanali nisu ništa dirani, za moje potrebe i više nego dosta.
Na slici je apenac natovaren sa dvi vreće za spavanje (budući da putujemo cura i ja cca 140 kg žive vage) +3 litre mješavine budući da je jedina pumpa na Dugom Otoku na Zaglavu pa zlu netrebalo. U pozadini je apen od člana Padre, ali on ovaj put ne ide s nama na vožnju, uz koju suzu na rastanku ostavili smo ga u trajektnoj luci da nam maše.
Apen je smješten i lagano krećemo.
Koja putna i kupanjac u Brbinju.
Put prema Dragovama. Pored Dragova nalazi se tunel unutar brda duljine 60 m koji je bivša mornarica izgradila za ratne brodove. Danas je to poprilično zapušteno i tu i tamo iznova oživi kao prije nekoliko godina kad je bio koncert grupe LET3 ili kad mladić ide turistkinji pokazati zvijezde. Do kraja nismo išli jer je sve puno šišmiša, koji skok sa vrha i put prema Lanterni na punti.
Iza nas je Božava, a ispred Veli Rat i Verunić.
Lanterna na punti. Kamp je bio krcat pa podižemo vigwam na plaži.
Prijevozno sredstvo lanterniste, kaže da mu ga je žena uredila. Haha.
Slijedi lagano razgledavanje lanterne i kapelice i par fotki sa vrha.
Nakon što smo se ujutro probudili sa 2 litre krvi manje (izgrizli nas komarci iako smo stavili tri sloja spreja i kreme protiv insekata) krećemo na kupanje na Sakarun, a zatim put juga. Sakarun kao što i samo ime govori je velika pješčana uvala, svratište jahtaša. Picigin all night long!
Tu nažalost započinju lagani problemi, razlabavio se zadnji lančanik, ispala jedna od 4 vide. Iako sam pazio da lanac ne bude prezategnut, izlgleda da je kombinacija naše težine i malo vožnje makadamom uradila svoje. Dotežemo i nastavljamo vožnju sa tri vide i dolazimo do Sakaruna. Novi problemi- pukla guma! Zakrpe su u torbi, ali kako skinuti vanjsku gumu!? Zove se automehaničar u Božavu (koji preko sezone vozi turistički vlakić), ali i dalje pomoći nema. Kaže da nema potrebni alat i da i on nosi gume u Zadar. Drugog na otoku nema. Ne preostaje nam ništa nego okupati se i uvaliti u hlad.
Svugdje na otoku su cijene normalne, ali na Sakarunu sendvić od kvarat kruva 50 kn, ćevapi 70 kn, piva 25kn! Mjesto zločina se zove Amarcord.
Sreća prati hrabre! Naljećemo na renđera Sakaruna (nije Chuck Norris već Ivica) i čovjek nas pristaje odšlepati do Brbinja gdje čekamo trajekt za Zadar.
Nažalost putovanje smo morali prekinuti i dalje ostaje neistražen jug, Strašna peć, Telaščica i Kornati, ali nema veze vratit ćemo se mi. Bila su to 3 dana čiste uživancije i vjetra u kosi. Do drugog puta...