Prošle godine se isto dosta vozilo, otprilike nešto malo više od 10tkm. Bilo je tu vožnji do mora, Bih malo po Slo itd, više manje nedjeljom jer je tempo na poslu bio takav da se radilo maltene svaki dan prekovremeno i gotovo sve subote su bile radne. Tako da sve u svemu dosta se km (na Beverly-ju + nemam točnih podatka koliko na Tomosima) i napravilo s obzirom na gotovo ništa slobodnog vremena.
Jedan od đireva ove godine slijedi u nastavku. Svi se voze nekam prema moru nekim kul destinacijama, a ja često biram manje razvikana mjesta, maltene nepoznata većini
.
Postava za vožnju već uobičajena Ipiljek, moja bolja polovica i moja malenkost.
Prvobitna ideja je bila proć granicu sa Bih (u ovom slučaju točnije sa RS) i zadržat se u Bosanskom Novom, međutim pošto me shopping previše ne privlači , a i u tom gradiću se nema niš pametno za vidjeti predlažem supatnicima da ih odvedem na ipak jedno lijepše mjesto. Tako da smo se zaputili u smjeru Bosanske Otoke i Krupe.
Krenuli smo iz VG preko već sto puta opisivanih i meni osobno dragih krajeva u Vukomeričkim goricama, dakle Kravarsko, Pokupsko (gdje već tradicionalno stajemo u centru idemo u dućan uzimamo pive ili sladoled i spuštamo se do uređenog kupališta na Kupi), dalje vozimo preko Gornjeg Viduševca prema Glini. Moja ideja je bila ići na Kostajnicu pa prema Dvoru, međutim naš šminker bira cestu preko Maje (ne ove moje), Gornjeg Žirovca , Gvozdanskog itd prema Dvoru.
Cesta na prvu solidna kasnije se sužava,da bi nakon ne znam ni sam koliko km nam Bog rekao laku noć, tu i tamo pokoja kuća, neka krava ,a na cesti ni cucka, auto valjda prolazi svakih sat vremena po jedan. Tamo je i neki vrh dobar pogled se pruža s njega ,la zaboravio sam ime. Naravno uslijed ničeg naletavamo na koga drugog nego naše plavce, na sreću bez zaustavljanja ovaj put, uglavnom tip i ženska u autu sastrane iza grma (ko zna kakve igrice su igrali
).
Kad smo se napokon dokoturali do Dvora bilo je lagano olakšanje jer cesta putem fakat nije bila sjajna, tak da se dir od tih malo više od sto km razvukao na više od dva sata.
Granicu nije baš lako proć traže apsolutno sve prometnu, osobnu, vozačku, zeleni karton, i skidanje kacige je obavezno (dok recimo kod Slovenaca me to nikad nisu tražili).
Za mene starog dopera na tim cestama prema Krupi niš novo, jer sam protutnjao (sa 70km/h) tom dionicom već ranije
. Sprdam se s brzine jer uz cestu ima nekoliko radara(na stupovima) kojima baš nisam polovio pozicije , pa opreza nikad dosta.
Nego da ne zamaram dosadnim tekstovima evo slike u nastavku.
Stani da se neko slika uz tablu
, mali predah na putu od Gline prema Dvoru
Čak i meni nepoznati krajevi, znym maltene sve lokalne puteve u širokom kugu oko sebe,ali ovdje je vrijeme doslovno stalo još tamo ´91
Staro hrvatska utvrda , još iz vremena Nikole III Zrinskog koja je služila za obranu od Turaka u 16. stoljeću
Prelazak prek granice i čekanje kamikaze na devi
Nakon prelaska granice pratimo cestu prema Otoci, cijelim putem se vozimo uz Unu, a krajolik oko nas je odličan.
Posto smo već dosta umorni od puta, a bome i gladni odlučujem iznenadit svoje supatnike odlaskom u restoran na samoj rijeci Uni sa finom klopom.
Evo par slika iz samog restorana ( lokacija raj na zemlji)
Hrana i cuga za par kuna (pojeli smo čitavu platu)
"Pastrmka" je bila odlična kao i sve priloženo
Račun
Hrana je bila fenomenalna cijene više nego dobre
E sad se trebalo dić i nastavit prema Krupi, a nakon svega ovog bi nam najbolje asalo da malo prilegnemo jer smo se ubili u hrani.
Cesta prema Krupi prati cijelim putem Unu, podloga je odlična ,al ne poznamo cestu pa vozimo polako i uživamo u krajoliku.
Kad smo došli u Krupu poslikali smo malo sa stare tvrđave i trebalo je krenut nazad.
Na povratku natankali motore i to je bilo to
Jedan kvalitetno proveden dan, nadam se još kojem odlasku ove god. u te krajeve.
