Slobodan vikend, iako je mojima bila rada subota, izlet isplaniran maltene u ponoć, polazak rano ujutro.
Posada plavuša i ja te bijela lađa.
Ujutro i nije bilo nešto toplo ispod 20C pokazivao termometar, obilaznicom do Bobovice kod Samobora i na Breganu.
Dalje već klasična ruta Brežice-Krško-Sevnica-Zidani most-Trbovlje i tu počinje zanimljiva cesta mada moram priznat da je asfalt katastrofa za razliku od prije dvije godine, ima hrpa lijepih zavoja ali nema vremena za opustit se i malo popeljat nego oprezno sve do Prebolda gdje zavoji staju i vraćamo se na "normalnu" cestu.
Prva stanica Zidani Most
Kod Letuša počinjemo pratit Savinju (to je rijeka duga je 99 km, izvire u Kamniškim Alpama, malo nakon toga ulazi u zemlju i 6 km teče kao ponornica).
Zatim teče kroz Savinjsku dolinu i uljeva se u Savu kod Zidanog Mosta.
Specifično plavkaste/tirkizne boje ugodne oku
Plavuša
Savinja
Pošto je ovaj đir bio svojevrsno utvrđivanje gradiva ovaj puta nisam uopće ulazio u Logarsku dolinu jer meni nije ništa previše spektakularno prevest se kroz šumu jer pri tome gotovo niš ne vidiš.
Ono što je zanimljivo planinarima je slap Rinka i pored njega birc u Orlovu gnijezdu, međutim ić se saftat do tam u opremi za motor i nije baš najpametniji potez.
Tako da sam gledao dokopat se okolnih planina i uživat u poglededu iz ptičje perspektive, i ovaj puta sam stvarno guštao dobrih 2 sata gore jer je prekrasno, temp je bila oko 20-ak c, svijež planinski zrak i pogled na lokalne vrhove nema cijenu
Ja sam uživao uživo, a vama eto slike da pokušam dočarati tu ljepotu
Pogled na Logarsku dolinu
Klupica i guštanje na planinskom zraku
Opet plavuša
Vrhovi oko nas i njihova nadmorska visina
Panorama
Vjetar u kosi
Krstarica
Izletniška kmetija Klemenšek
Zmajo
Gore nema nikakve gužve, mir i tišina isplati se svakako otić malo i vidjet.
Ovo je još jedan od low budget izleta, benga nije bila velika stavka jer je 500-tka i ovaj put pokazala umjerenu žeđ čak ispod 4l na 100, s obzirom na ograničenje vremenom radi nekih obaveza u kasnije poslijepodne pojeli se ogromni sedvići kojih smo se napucali da smo jedva disali, a i bilo je za desert nekih finih peciva (kupljenih u Hoferu) punjenih nećim sličnim nuteli i posipano lješnjacima mrak
Da je bilo više vremena otišlo bi se malo i do Gostinskog Podjetja Trojane na njihove specijalitete (fine ogromne krafne i kolače itd.)
Šta reći destinacija ulazi već lagano u one tradicionalne koje treba obić barem jednom u godinu ili dvije, nadam se da ćemo i dalje njegovat tradiciju.
Sve u svemu guštali smo dobro
