To je bilo ljetos negdje u 7. mjesecu, prema Plominu sam stao na kratko, možda 2 min, u Labinu i malo duže na mjestima di je ljep pogled, kod kanala, termoelektrane itd... malo da poslikam. Pauza za kavu je trajala nekih 40 min, malo da se motor ohladi, u vožnji nisam osjetio nikakvih promjena ili čudnih zvukova iako moram priznat da mi nije bilo svejedno, pribojavao sam se da če se ugasit, ali nije. Nakon pauze sam se zaputio kući, nebi bilo nikakvih stanki da nisam naletio u Labinu na drugove u plavom koji su me zaustavili radi rutinske kontrole, vozačka, prometna i pitanje dali makina ide, nakon potvrdnog odgovora nasmješio se i pustio me dalje.
Pred Marčanu je motor počeo davat jasne znakove da je gorivo pri kraju, lagano se gušit, cukat i sve karakteristične simptome.
U vožnji sam otvorio rezervu i molio boga da dođem barem do Vodnjana, jednom kad sam tamo stigo malo mi je bilo lakše, ali motor se nije ugasio. Komotno sam došo doma, protreso ga malo i utvrdio da ima još benzine. Mašina je več duže vrjeme prije đira bila vožena, i pritom kupljena je polovna nikad otvarana, nakon toga do kraja ljeta sam se svakodnevno vozio na posao u Vodnjan i tu i tamo do Pule. Pred nekih mjesec i pol zamjenio sam joj prstene jer su počeli zvonit a na motoru je trenutno a3 mašina.