Krećemo u 3h jer više nisam mogao dočekati, tu noć nisam spavao. U Šibeniku je padala kiša, krenuo sam čim je pljusak prestao. Do Knina sam se smrzao ko govno, suviše je hladno bilo i puno magle koja se hvata u obliku vode na nožne i ručne prste, nimalo ugodno. Stao sam na benzinskoj u Kninu ugrijati se, popričao s radnicima i krenuo dalje prema Bosanskom Grahovu. Na granici su me na našoj strani temeljito pregledali, sve mi džepove otvorili, tražili prometnu, osiguranje i zeleni karton motora. Na Bosanskoj strani kada me čovjek pitao kuda idem, reko u Osijek.
Kaže, ajde onda samo idi.
Niti osobnu nije tražio, kamoli da kacigu skinem.
Oko Bosanskog Grahova ceste nisu dobre, ali za Tomosa sasvim uredu jer je planinski kraj, sporo se vozi, prometa ništa nije bilo. Prvo iduće stajanje u Drvaru gdje sam tenkirao jer nisam punog rezervara krenuo. Također se stao ugrijati na sat vremena, popričao s čovjekom. Moram priznati, oko Drvara me krajolik poprilično dojmio. Podsjeća na mješavinu Irskih velikih pašnjaka i gorskog kraja punog planina s puno bijelog kamenja. Nisam imao volje od hladnoće stajati i slikati, suviše sam zimogrozan i ako išta u životu ne volim, to je zima i hladnoća. Velika je magla bila koja se lijepi na cipele, jaknu, sve živo i kasnije cijedi u obliku vode, Noge sam pokušavao barem malo ugrijati na agregatu, ali niti on nije bio previše topal.
Jedina slika od cijelog puta, i to baš u kraju iza Drvara:
50km poslje stao sam na nekoj benzinskoj na kavu, ponovno se ugrijati jer je jednostavno prehladno bilo, neznam se imena sela. Jedna stvar koja me fascinirala je da možete "gotovo" svuda plaćati u kojoj god valuti želite.
Ja sam sve kave, gorivo i ručak platio u kunama.
Tokom cijelog puta nailazim na krave i raznu stoku po selima na cesti, što se kod nas baš i nemože tako često vidit koliko ondje.
Ljudi su izuzetno druželjubivi, raspoloženi za priču i u svakom gradu gdje sam stao, uvijek mi je netko prišao i upitao nešto.
Sjeo sam na ručak u Banja Luci, restaroan "Orhideja" koji nikako ne preporučam, ćevapi su im katastrofa, jeo sam puno bolje.
Ondje sma i tenkirao punovno, pun rezervar naravno.
Krenuo sam dalje prema Prnjavoru, nakon Dervente me hvata kiša koja sipi za mnom sve do Osijeka. Na graničnom prijelazu u Slavonskome Brodu gužva, policija me nije pregledavala osim dokumenata.
S motorom nikakvih problema.
