Obzirom da sam se ove godine malo igrao sa electroplatingom kod kuće sa sasvim zadovoljavajućim odnosno čak izvrsnim rezultatima odlučio sam napraviti jedan mali "how to" ovdje jer vidim da mnogi muku muče sa antikorozivnom zaštitom pokojeg vijka ili slično.
Pa idemo:
Za početak potrebne su nam osnovne stvari - staklenka od nekih krastavaca, sol, ocat, elektrode za zavarivanje, PC napajanje, ili barem neki adapter (punjač).
Pc napajanje (ATX) startamo tako da premostimo (napravimo kratkospojnik) i upiknemo ga da spaja zelenu i jednu crnu žicu na onom najširem konektoru koji ide na matičnu.
Ja sam si stavio krokodilke na žice ali možete ih samo i oguliti te direktno omotati oko elektroda. Neće vas stresti struja to je napon max 12V i to istosmjerni.
E sad kad imamo pripremeljenu "struju" idemo na pripremu otopine.
Elektrode za niklanje moraju biti
Nikalj 10 (one sadrže oko 98% nikla). Kutija košta nekih 450 kn, ali se dade u željezarama kupiti po komadu. pa će vas 2 elektrode ispasti nekih 20-30 kn.
Te elektrode trebamo najprije očistiti odnosno skinuti omotač da imamo čistu šipku (očistiti i šmirglom).
Jednu elektrodu ćemo potrošiti na izradu otopine, a druga će nam služiti kasnije kao katoda prilikom niklanja
(spajamo je na + pol i s nje se čestice nikla premještaju na predmet koji je na - polu u otopini)
Ja sam rezao elektrode na pola jer mi je bilo lakše manipulirati i te polovice onda stavimo jednu na +, a drugu na -)
Imamo pripremljene i elektrode te idemo napraviti otopinu za elektrolizu.
Netko rijedi ocat vodom, ja g nisam. Koristim čisti 9% iz trgovine (dobar je bilo koji jeftini iz Lidla ili Spara za 2-3 kn.
U pola litre octa je dovoljno staviti pa otprilike jušnu žlicu soli.
Neki opet zasićuju otopinu, ali mislim da je žlica soli više nego dovoljna.
Promiješamo malo i stavimo elektrode u otopinu te uključimo napajanje.
Vidimo da su se počeli stvarati mjehurići. Znači proces je krenuo i sad čekamo.
Jedino moramo paziti da su nam samo elektrode umočene u otopinu. Ne i žice.
Nikako sad ne smije doći na + elektrodu u otopinu bilo koji drugi metal osim nikla jer ćemo kontaminirati sve.
U međuvremenu možemo početi pripremati neki predmet kji ćemo probati niklati.
Uzeo sam komad stare bakrene cijevi jer je na bakru naljepše slikom opisati kako se nikal prenio na metal.
Željezo kao takvo je samo po sebi slične boje pa se ne vidi toliko razlika (na kraju posta stavim sliku jednih kliješta koje sam niklao da vidite kako izgleda).
Dakle bakrena cijev:
Bakar je mekan i nije podložan poliranju "ogledalo" sjaju.
A nisam se baš ni trudio jer je to samo da vidite proces.
no na slici ispod se vidi razlika nečišćeno, brusni papir 1000 , blago polirano:
Nakon poliranja, šmirglanja, je obavezno prati predmet i obrisati ga barem nitro razređivačem.
Antisilikon bi bio još bolji, ali to je trošak u koji ne ulazim za predmete koji su mi ionako zabava u životu.
Dakle, operemo, osušimo, prebrišemo nitrom i ne diramo više prstima.
Otopina je nakon izvjesnog vremena gotova (ovisi o jakosti struje i naponu).
Meni je na 12V izlazu PC napajanja trebalo cca sat i pol 2 da se elektroda razgradi i stvori lijepu zasićenu zelenu otopinu:
Pratimo samo temperaturu otopine jer kod tako dugog procesa "kuhanja" može doći do pregrijavanja tekućine pa i pucanja staklenke.
E sad kad imamo otopinu, imamo očišćeni predmet idemo ga i presvući niklom.
Važno!Predmet koji niklamo je uvijek na minus polu. Ako ga kojim slučajem stavimo na + pol i pustimo struju kontaminirali smo otopinu česticama željeza, bakra.. čega već i daljnje niklanje tom otopinom će rezultirati crnim flekama.
Dakle samo - pol, Na to iznimno obratite pažnju jer ćete morati otopinu raditi ispočetka.
Dakle elektrodu od nikla stavljamo na plus pol, fiksiramo je u staklenci. Žica koja je spojena na nju ne smije biti u doticaju sa otopinom.
Predmet koji niklamo (ako je malen vežemo bakrenom licnom) licnu spajamo na minus pol napajanja i utapamo u otopinu.
Na predmetu se stvaraju mjehurići, proces niklanja je počeo.
Ovdje je bitno da predmet okrećemo, tresemo...time dobivamo kompletnu pokrivenost nikom, a i bitno je da i one zaostale mjehuriće koji se drže za predmet otresemo kako bi novi ioni nikla mogli nesmetano pristizati na predmet.
Ovdje je čak poželjna slaba struja i niži napon pa su punjači od mobitela ok za manje predmete tipa vijak jer jake struje iz PC napajanja prebrzo odrđuju proces transfera nikla, pa može biti neravnomjerno raspoređen.
Nakon određenog vremena (slobodno vi predmet vadite van da ga pregledate) imate svoju prvu poniklanu cijev ili štogod.
Obratite pažnju na prelaze nečišćena, obrušena, polirana površina.
Dakle vidimo da je priprema predmeta iznimno važna za krajnji ishod jer sve nedostatke i rupice koje ostavite će se vidjeti naknadno i na niklu pošto je on u tankom antikorozivnom sloju.
Poželjno je nakon vađenja i ispiranja predmeta još isprati ga i u blagom rastvoru sode bikarbone da neutralizira kiseline iz octa.
Ili barem isprati sa nekim deterdžentom. Elektrodu također isprati i osušiti te spremiti. ne ostavljati je u otopini kad ne obavljate proces jer je kielina nagriza.
Kad ste gotovo sa niklanjem spremite otpinu u plastične boce. Možete je korisiti neizmjerno dugo (dolijevajući ocat kad ispari neka količina).
Ako ima kakvih nečistoća procjediti je kroz najlon čarapu ili filter za filter kavu.
Isto tako možete napraviti otopinu za cinčanje sa "elektrodama" cinka.
I na kraju evo i slikica kliješta koja sam spominjao na početku.
Ovdje su jedna od tih kliješta pred neko vrijeme kad sam si lijevao elektrode cinka:
Nakon čišćenja:
Nakon niklanja:
Za cinčanje (pogotovo već ranije cinčanih predmeta je potrebno malo više pažnje i korištenje solne kiseline). Pa sam sad stavio samo proces niklanja jer je lakše, ljepše se odrade predmeti, a i krajnji rezultat je svakako bolji u odnosu na jeftini cink koji sa vremenom posivi.
No, ako bude pitanja za cink mogu čak u par rečenica objasniti ovdje jer je proces gotovo identičan.
