E sad, tko o čemu, ja o tuningu...
Krenulo se s par zahvata da se još malo pojača snaga...
E sad, nakon zadnjeg zahvata oko ispušnog kanala, sve je to fino i krasno, ali još tu fali "šusa" da bude kako treba. Jedan teoretski problem je razlika između kuteva otvaranja ispuha i preliva, ilitiga šta je veća razlika između njih, to je motor manje elastičan. Dakle, trebalo bi malo podignuti prelive i radi elastičnosti i radi maksimalne snage. Problem je, kako? Direktno brušenje prelivnih je vrlo teško i nezahvalno. Može se naravno ići na dizanje cilindra, što znači potrebu za izradom aluminijskog podmetača, kao i brušenjem gornjeg dijela cilindra. Kako nemam potrebnu opremu za izvesti ništa od navedenog, a nemam baš ni pouzdanog i jeftinog meštra pri ruci, idem na drugu soluciju...
Naime, brušenje klipa! Potrebno je urezati klip kod prelivnih, čime se postiže ranije otvaranje za onoliko mm koliko se obrusi. Lako izvedivo, a u slučaju greške nije neka šteta jednog klipa... Postoje čak dvije tehnike, jedna je opisana u Bellovoj i Jenningsovoj knjizi, a to je blago obrusiti klip 5 mm od ruba (kako bi kutevi i prijelazi bili što blaži), druga je nedavno opisana ovdje na forumu, a to je samo obrusiti rubove pod 45°.
Prva metoda se čini dobra za što manje mijenjati originalne karakteristike protoka prelivnih, ali postići da se isti taj protok uspostavi ranije. Druga metoda postiže ranije otvaranje prelivnih, ali je protok na taj način manji i više usmjeren prema gore - meni se čini da bi to bilo slično djelovanju boost portova?
Ja se uglavnom odlučio na obje metode.
Cilj mi je bio "podignuti" prelive oko 2 mm, pa sam "prvom" metodom išao oko milimetar dolje na klipu...
Označavanje prema originalnom usmjerenju prelivnih:
Jedan "urez" pobrušen, drugi samo označen:
Kako izgleda gotovi urez sa strane:
Više od tog milimetra nisam htio ići iz još jednog razloga... naime, udubljenja u klipu smanjuju kompresiju! Drugi milimetar sam odradio "drugom" metodom, uskim rezom od 45°, koji uzima samo milimetar od klipa.
Usput, čaura (piksna) na radilici je doslovno ISPALA kad sam vadio klip, srećom imam rezervnu mašinu u dijelovima, pa sam dotičnu izbio iz druge radilice i ubacio umjesto te...
Rezultati?
Ne prema očekivanju moram priznati! Poboljšanje na visokim okretajima nije bilo tako osjetno kako bih očekivao od "povišenja" prelivnih.
Drugo iznenađenje bilo je da je osjetan dobitak bio na srednjim okretajima, što nije poboljšalo krajnju brzinu prema planu, ali je poboljšalo voznost. Rad na niskim okretajima je doduše postao malo čudan i trebalo je malo više verglanja da upali...
E sad, jedini problem koji sam mogao dobiti je smanjenje kompresije, ali to bi trebalo utjecati samo na lošije niske okretaje, a ne i visoke... Ali kako bilo, odlučio sam ponovo dignit kompresiju!
Naravno, to ide brušenjem glave...
Prvo mjerenje trenutne visine glave... mjerenjem šublerom prema squish-zoni:
Nadalje, koliko skinuti? Da ponovimo gradivo... Čak i T14 glava kakva je kod mene, daje kompresiju koja je originalno predviđena za gorivo od 88 oktana... a sad je minimum 95! Nadalje, postoji jedno pravilo koje sam naučio od Bella (iz knjige o friziranju četverotaktnih al eto), a to je da kod squish glava postoji zanimljiv efekt da kod spuštanja glave smanjenje debljine squisha izaziva smanjenje detonacije koliko je povećanje kompresije pojačava, dakle praktički se može spuštati glava dok god je debljina squisha veća od minimuma (0.6-0.9 mm), ili naravno dok se glava toliko ne smanji da pukne. Kod Tomosa je koliko vidim praktički nemoguće TOLIKO spustiti glavu da squish bude tanji od milimetra.
Nadalje, kako sam digao ispušni kanal, "dinamički" stupanj kompresije (od zatvaranja ispuha) ne može biti veći od 7 da se ubiješ.
I naravno, kako sam obrusio klip za milimetar debljine u pojasu širine 5 mm, prema oznakama na slici, (ukupno) 0.5 mm niža glava morala bi to nadoknaditi i još malo dignit kompresiju, debelo unutar granica koje gore navedeno dopušta.
E sad, ruke na muke... kako sam već vidio da su ove glave neočekivano tvrdokorne za komad aluminija, ovaj put se nisam mučio ručno, nego sam u pomoć pozvao vibracionu brusilicu opremljenu papirom 180.
Nakon nekog vremena drndanja kad sam napokon uspio skinit cca. 0.5 mm, dovršio sam "klasikom" ručno na staklu, prvo s papirom 400 pa 600 da "ispeglam" glavu. Konačni rezultat prema mjerenju je ispao negdje 0.5-0.6 mm, taman prema očekivanjima.
Prije sastavljanja još par detaljčića... (opet) popuštanje bakrenog prstena prema Bellovim uputama (ovaj put "domaćim" metodama)...
Zazor u međuvremenu stavljene nove svjećice smanjen na cca. 0.4 mm radi lakšeg paljenja...
Usput sam iskoristio prigodu i zamijenio ulje u mašini. Istina je da u Tomos mašinama nema uljnog filtera, a još je i kuplung unutra, pa se ne može očekivati prečisto ulje, ali meni se ovo ipak učinilo dovoljno crno za zamjenu...
Ovaj put sam se "ohrabrio" pa ulio i 5% (20 ml) hipenola u motorno ulje... računam, ipak je tu getriba, zupčanici... njima prija malo gušće ulje i aditivi protiv trenja i habanja, što je sve prisutno u uljima za getribe, a ne baš toliko u motornima. Čak i tako mali dodatak trebao bi pomoći radu getribe, dok ne očekujem da bi bilo dovoljno da smeta rad kuplunga.
Rezultati? Odlični!
Paljenje lako, rad na niskim okretajima uredan.
Na srednjim okretajima vuče fino, bolje nego prije, povuče ranije.
Na visokima ide kao ludo, napokon sam uspješno razvrtio četvrtu do kraja (7800 protiv vjetra, 8200 niz vjetar!). Krajnju brzinu u četvrtoj postiže osjetno brže, što znam po okretajima, a točnu cifru ne znam, referenca mi je sat za bicikle koji na višim brzinama ne pokazuje više od 69...
To je vjerojatno maksimum koji mogu postići s ovom mašinom i ovim prijenosom. Širenje karburatora i usisa kao sljedeći korak trebalo bi postići brže dostizanje maksimalne brzine, dok postizanje veće brzine naravno zahtijeva dodavanje pete brzine. Ali prije toga, volio bih zamijeniti mekanu prednju vilicu i kotač s anemičnim bubnjem za odgovarajuće dijelove od T15, jer ipak treba s većih brzina i stati...
