Ledice imaju relativno široko naponsko radno područje i u njemu se ne ponašaju eksponencijalno nego praktički linearno. Primjer za klasične ledice niskog intenziteta svjetla je napon 2-3V i struja 20-30 mA. Odmah iznad toga se i dalje struja ne ponaša čisto eksponencijalno, već se sve veći dio povećane snage počinje disipirati kao toplina, što ih na kraju i izgori. Tek kad se debelo premaši nominalni napon, onda se vidljivo ponaša kao dioda.
U osnovi, trebalo bi izmjeriti napone koje ledice u ovom sklopu primaju, pa dodati još nešto elemenata po potrebi. Ako je maksimalni napon veći od radnog lako je ubaciti odgovarajući otpornik. Ako je minimalni napon ispod radnog, trebalo bi još malo zakomplicirati sklop, ali vjerojatno to ne bi bilo potrebno jer je u ovom slučaju tako mali napon samo na leru.
Dodatni problem bi doduše bio ako je prevelik napon samo na visokim okretajima, pa ako se prilagodi otpornikom da nominalni napon bude prenizak. Tada bi u srednjim okretajima preslabo svijetlilo, pa bi bilo dobro napon ograničiti s dvije zenerice, a otpornik prilagoditi nižem radnom području. Ali ovisno o tome koliko je i koliko dugo traje to preopterećenje, npr. samo na najvišim okretajima, možda se čak može i ostaviti ledice da rade tako. Osim što bi se za to vrijeme malo više grijale, a zbog čega bi bile malo manje efikasne i trajale bi koju godinu manje od stoljetnog radnog vijeka, nekih većih problema ne bi bilo... A ovisi i o točnom tipu mašine, tj. koliko se tipično vrti u radu...