Avantura zvana Virovitica odrađena.bilo je odlično.Odluka je pala popodne nenadano da krenem pa što bude i krenuh oko 18 sati iz Zelčina,putem stao u Valpovu u trgovinu, i još jednom kod Suhopolja piti vode, sve zajedno nekih 15 minuta, i stogoh u Vtc oko 20sati bez problema.Ekipa iz valpova dočekala me ovacijama kad sam stigao,što mi je dokazalo da nije bio put uzalud.Ašto reči za provedeno vrijeme tamo,jednostavno super,upoznao puno ljudi,uživao u mirisu spaljenje mješavine,promatrao trke kao da voze svjetski kup,ma još bolje,ti nebi znali voziti i složiti ovake ljute pile.Na žalost morao sam krenuti oko 17 sati nazad.No to je tek bila avantura.Putem do Čađavice bilo sve uredu,još tu stao u goste i zadržao se nekih sat vremena,što je bilo kobno.I tako krenuh dalje na put.U D.Miholjcu počinje kiša,ali avaj na izlazu osta bez prednjeg ionako slabog svijetla,stadoh pod neku škiljavu banderu u nedođiji i nešt iskemijam da dobijem bar malo osvjetljenja,bar da me vide oni odnaprijed,a kiša pada uporno.Isa takvim nikakvim svijetlom krenem kao šišmiš nagađati put ispered sebe u pravcu Osijeka,što je bilo otežano još sa zatamljenim vizirom i kišnim kapima.Na momente su mi osvjetljavale put munje,pa sam pokušavao memorirati što više ceste u tim momentima.Kad sam nekoliko puta uletio u lokve vode osječao sam se kao da jašem vanbrodski motor a ne Kršnog,kojem to nije smetalo,nijednom nije zakašljo.Takvo (ne)vrijeme me je pratilo do Šaga pred Osijekom,dalje je bilo uredu do kuće.I tako mokar do gole kože stigoh kuči pun lepih uspomena.SUPER.
